dulja-

dulja-
s. dulja- Ⅰ
germ.?, stark. Maskulinum (a);
nhd. Dill;
s. dulja- Ⅱ
germ.?, Substantiv;
nhd. Röhre, Tülle;

Germanisches Wörterbuch . 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Schlagen Sie auch in anderen Wörterbüchern nach:

  • dulja- Ⅰ — *dulja , *duljaz germ.?, stark. Maskulinum (a): nhd. Dill; ne. dill; Rekontruktionsbasis: ae.; Hinweis: s. *duli ; Etymologie: s. ing. *dʰā̆l , Verb, blühen, grünen …   Germanisches Wörterbuch

  • dulja- Ⅱ — *dulja germ.?, Substantiv: nhd. Röhre, Tülle; ne. pipe (Neutrum); Rekontruktionsbasis: ahd.; Etymologie: idg. *dʰel (1), *dʰolo , Substantiv, Wölbung, Biegung, Höhlung, Pokorny 245; …   Germanisches Wörterbuch

  • smr̀dulja — ž bot. biljka (Bifora radians) iz porodice štitarki (Umbelliferae) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tvr̀dulja — ž bot. biljka (Scleropoa) iz porodice trava (Gramineae) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • douille — [ duj ] n. f. • 1227; p. ê. du frq. °dulja 1 ♦ Techn. Pièce de métal cylindrique et creuse qui sert à assembler deux pièces, à adapter un instrument à un manche. ⇒ embouchoir, manchon. Douille d une bêche. 2 ♦ Pièce métallique à l extrémité d un… …   Encyclopédie Universelle

  • ντουί — Η υποδοχή ηλεκτρικής τροφοδοσίας του λαμπτήρα. Βλ. λ. λάμπα (λάμπες πυράκτωσης). * * * το άκλ. υποδοχή ηλεκτρικών λαμπτήρων. [ΕΤΥΜΟΛ. < γαλλ. douille < φράγκικο dulja] …   Dictionary of Greek

  • hòdulje — ž pl. tantum 〈G mn hȍdūljā〉 dva duga štapa, s prečkama za stopala, koji služe da se na njima hoda na stanovitoj visini nad tlom; štule …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kàdulja — kàdulj|a ž 〈G mn kȁdūljā〉 bot. ljekovita biljka (Salvia officinalis) iz porodice usnatica (Labiatae) ljubičasta cvijeta [čaj od ∼e]; žalfija, kuš, salvija …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mȁratōn — m 1. {{001f}}(Maraton) pov. poprište velike bitke (490. pr. Kr.) odakle je glasnik trčao u Atenu da javi pobjedu nad Perzijancima 2. {{001f}}sport a. {{001f}}najduža olimpijska trkačka disciplina (42.195 m); maratonska trka b. {{001f}}staza u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prȍmjena — prȍmjen|a ž 1. {{001f}}mijenjanje u što drugačije ili u što drugo [∼a brzine; ∼a pravca; bez ∼a; doživjeti ∼e; izazvati/unijeti ∼e] 2. {{001f}}smjena, zamjena jednoga drugim [∼a dijelova stroja; unutrašnja ∼a] 3. {{001f}}gram. deklinacija i… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”